SENTIVAN - (mađarski Felsőszentiván) Naselje se nalazi 18 kilometara istočno od grada Baje, na cesti za Segedin. Prvi put se spominje kao Gornji sv. Ivan 1396. godine u popisu imanja kalačko-bačkog nadbiskupa, Nikole Bebeka. Crkva posvećena svetom Ivanu sagrađena je oko 1780. godine, a 1783. utemeljena je župa. Matične knjige vode se od 1769. godine, u okviru područne župe Čavolja. Prvi stanovnici su mu Hrvati. Hrvatska samouprava utemeljena je na posljednjim izborima za mjesne i manjinske samouprave 2010. godine. Prema popisu pučanstva iz 2011. godine ukupan broj stanovnika je 1850, a broj pripadnika hrvatske narodnosti je 44 (2,3%), dok je 2001. po narodnosti bilo 12, po vezanosti za kulturne vrijednosti 29, po materinskom jeziku 15, a po uporabi materinskog jezika u krugu obitelji i prijatelja 6 Hrvata.
SANTOVO - (mađarski Hercegszántó) Naselje u Bačko-kiškunskoj županiji, nalazi se 30 km južno od Baje, pored graničnog prijelaza Santovo-Bereg (Bački Breg, Srbija). Najsjevernije šokačko naselje u Podunavlju i jedino šokačko mjesto u mađarskome dijelu Bačke. Prvi pisani spomen potječe iz 1000. godine, iz vremena vladavine kralja Stjepana. Tada se bilježi kao Zantow, nedvojbeno mađarskoga podrijetla, označuje „szántó“, to jest oranicu. Godine 1543. prvi put se bilježi pod slaveniziranim imenom Szantova. Najveći događaj u 17. st. bio je posjet beogradskog biskupa Marina Ibrišimovića koji je 17. listopada 1649. g. pohodio Santovo gdje je u crkvi posvećenoj Velikoj Gospi krizmao 350 osoba. Sa svojih 120 kuća Santovo je tada bilo jedno od najvećih naselja u tome dijelu Bačke. Santovačka župa, posvećena Velikoj Gospi, utemeljena je 1715. g., s filijalama Bereg (do 1752.) i Kolut (do 1757.). Tijekom 20. stoljeća filijala santovačke župe bila je pustara Rastina. Škola je utemeljena 1762., prvi je učitelj bio Tomo Bena. Prema biskupskom izvješću 1803. g. u Santovu stanuju i malobrojni Mađari, te iste godine Santovo broji 2050, a 1810. g. 2312 duša. Groblje se prvotno nalazilo oko crkve, a novo, današnje groblje otvoreno je 1822. godine. Popis iz 1828. godine svjedoči da je u Santovu živjelo 221 hrvatska, 65 mađarskih, 14 slovačkih, 77 njemačkih i 1 židovska obitelj. Prema podacima iz 1864. godine broj Santovaca je 3075 duša, od toga 2013 Hrvata, 1007 Mađara i 55 Židova. Godine 1876. Mađari dobivaju trećinu bogoslužja. Podaci iz 1890. g. svjedoče da je u Santovu živjelo 3375 osoba, od toga 1915 Hrvata, 1336 Mađara, 41 Slovak i 35 Nijemaca. Zbog uskraćivanja jezično-liturgijskih prava u crkvi, 1899. g. dio santovačkih Hrvata prelazi na pravoslavlje. Potomci Šokaca koji su se prekrstili danas se smatraju Srbima. U to vrijeme Mađari zadobivaju polovicu crkvenih obreda. Od 1904. selo se službeno bilježi kao Hercegszántó. Godine 1946. u Santovu je utemeljena Hrvatska osnovna škola, a 1949. i vrtić. To je jedina ustanova koja se je u jednom malom naselju očuvala do danas. Hrvatski vrtić, osnovna škola i učenički dom u Santovu od 2000. godine djeluje u održavanju Hrvatske državne samouprave. Prema podacima popisa pučanstva iz 2001. godine u Santovu je po nacionalnosti 283 Hrvata, a prema popisu iz 2011. broj pripadnika hrvatske narodnosti je 325, što znači od ukupnog stanovništva (2092) 15%.
GARA - Naselje u Bačko-kiškunskoj županiji, nalazi se 20 km jugoistočno od Baje. Naziv sela potječe ili od obitelji Garai, ili od slavenske riječi «gora», po brijegu zvanom Gradina, južno od današnjeg naselja. Naselje se prvi put spominje u darovnici kralja Andrije III. Za vrijeme turske vladavine Gara je pripadala Somborskoj nahiji. Beogradski biskup Matija Benlić 1669. u Gari je krizmao 156 katolika Hrvata. Nakon odlaska Turaka selo su naseljavali Hrvati. Samostalna župa utemeljena je 1744. godine. Crkva posvećena svetom Ladislavu izgrađena je 1780. godine. Matične knjige vode se od 1735. godine. Još 1762. svi su stanovnici naselja Hrvati. Nijemci se doseljavaju 1786. godine i potkraj 18. stoljeća se bilježi kao njemačko-hrvatsko naselje. Do 1867. u školi se podučavalo samo bunjevački, a otad do 1878. i njemački i mađarski. Prema popisu iz 1890. godine ima 705 kuća i 4066 stanovnika: 2697 Nijemaca, 1283 Hrvata, 86 Mađara. Samostalna bunjevačka škola i vrtić su otvoreni 1946. i djelovali su do 1973. godine. Prema popisu pučanstva iz 2011. godine, kada je ukupan broj stanovništva 2334, broj pripadnika hrvatske narodnosti je 216 (9%).
KALAČA- (mađ. Kalocsa) Gradić tridesetak kilometara sjeverno od Baje. Na slavensko podrijetlo upućuje i ime grada, kalno, močvarno mjesto. Već 1009. spominje se kao grad. U 15. stoljeću se spominje kao mađarski grad. Za vrijeme Turaka ima i hrvatskih stanovnika, 1581. kalački je knez Vraneš Ivanović. Nakon oslobođenja od Turaka prvi su je nastanili Hrvati. Franjevački samostan spominje se već 1686., a bosanski franjevci 1693. Župa je utemeljena 1702. godine, a matične knjige vode se od 1700. godine, kada polovicu stanovništva čine Mađari. Crkva Snježne Gospe sagrađena je 1710. godine. 1730-ih godina šestinu stanovništva čine bunjevački Hrvati. Prvostolnica u čast Velike Gospe građena je između 1710. i 1760. godine i od 1869. je župna crkva. Kamen-temeljac položio je nadbiskup Gabrijel Patačić 2. lipnja 1735. godine, u uporabi je od 14. kolovoza 1738. godine, a 25. kolovoza 1816. posvetio ju je satmarski biskup Péter Klobusiczky. Za vrijeme nadbiskupa Gyule Városyja je restaurirana i proširena između 1910. i 1911. godine, posvećena 4. listopada 1911. godine. Od 1859. do smrti (1888.) u Kalači je službovao biskup Ivan Antunović, koji je pokrenuo Bunjevačke i šokačke novine koje su izlazile od 1870. do 1872., a kao samostalan list i Bunjevačka i šokačka vila od 1873. do 1875. Danas u Kalači žive racki Hrvati koji su se doselili iz obližnjeg Baćina i Dušnoka. Spomen-dan biskupa Ivana Antunovića u Kalači slavi se od 2001. kada mu je u nekadašnjoj kanoničkoj kuriji podignuta spomen-ploča u povodu 125. obljetnice njegova imenovanja za naslovnog, bosanskog biskupa. Hrvatska samouprava utemeljena je na izborima za mjesne manjinske samouprave 2006. godine. Na njezinu inicijativu 2008. u Katoličkoj ustanovi Naše Gospe pokrenuta je nastava hrvatskoga jezika koja je u međuvremenu ukinuta. Prema popisu pučanstva iz 2011. godine od ukupnih 17 142 stanovnika, broj pripadnika hrvatske narodnosti je 171 (0,9%), dok je 2001. od 18 789 stanovnika po narodnosti 26, po vezanosti za kulturne vrijednosti i tradicije 37, po materinskom jeziku 10, a po uporabi materinskog jezika u obiteljskom prijateljskom krugu 13 Hrvata.
Országos Horvát Önkormányzat 1089 Budapest, Bíró Lajos utca 24. telefon: +36 1 610 6793 önkormányzat e-mail címe: önkormányzat: Ez az e-mail-cím a szpemrobotok elleni védelem alatt áll. Megtekintéséhez engedélyeznie kell a JavaScript használatát. / Ez az e-mail-cím a szpemrobotok elleni védelem alatt áll. Megtekintéséhez engedélyeznie kell a JavaScript használatát. önkormányzat elnöke: Ez az e-mail-cím a szpemrobotok elleni védelem alatt áll. Megtekintéséhez engedélyeznie kell a JavaScript használatát. / Ez az e-mail-cím a szpemrobotok elleni védelem alatt áll. Megtekintéséhez engedélyeznie kell a JavaScript használatát.; hivatal e-mail címe: hivatal: Ez az e-mail-cím a szpemrobotok elleni védelem alatt áll. Megtekintéséhez engedélyeznie kell a JavaScript használatát./ Ez az e-mail-cím a szpemrobotok elleni védelem alatt áll. Megtekintéséhez engedélyeznie kell a JavaScript használatát. |